Vis, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu. Površina otoka iznosi 90,3 km2, dug je 17 km, a širok 8 km. Po poslijednjem popisu stanovnika ima 4338 žitelja, ali stvaran broj ljudi koji živi na otoku je znatno manji. Najviši vrh je Hum sa 587 m nadmorske visine.

Otok Vis je izložen sjeverozapadnim i jugoistočnim vjetrovima. Prosječna temperatura zraka tijekom najtoplijeg mjeseca srpnja je 24 °C, a siječnja 8,8 °C. Godišnja količina oborina je 557 mm (ljeti svega oko 40 mm). Žive vode nema, osim nekoliko vrela kod Komiže. Suvremeno opremljeno vodospremište sagrađeno je u Koritima.

Na otoku Visu postoje dva veća mjesta: Komiža i Vis, te niz manji sela i zaseoka.

Grad Komiža

je smješten na zapadnoj strani otoka Visa u velikom komiškom zaljevu kojeg zatvara otok Biševo dok drugu stranu Komiže zatvara brdo Hum. Upravo takav položaj grada Komiže i nedostatak obradivog zemljišta odredio je orijentaciju Komiže ka moru i ribarstvu.

Prema popisu građana iz 2001. godine Hrvati su većinsko stanovništvo grada Komiže. Komižani govore cokavskim narječjem koji je podvrsta čakavskog narječja. Popis stanovništva u Komiži se vodi već oko 150 godina, a Komiža danas ima najmanji broj stanovnika od tada i to negdje oko 1523. Komiška općina je znala imati i oko 5000 stanovnika što je više od trostruko nego danas.

U općinu Komiža naravno osim samog grada Komiže ulazi i područje Podšpilje s naseljima Žena Glava, Podšpilje, Duboka, Podhumlje i Borovik, selo Oključna na sjevernom dijelu otoka Visa te otoci Svetac, Jabuka, Palagruža, Biševo i Brusnik.

Grad Komiža je najpoznatiji po svojoj dugogodišnjoj ribarskoj tradiciji, koju su iseljeni Komižani prenijeli i u ostale zemlje svijeta. Prije Drugog svjetskog rata u mjestu Komiža je postojalo sedam tvornica koje su prerađivale ribu koje su poslije udružene u jednu tvornicu. Sve donedavno to je bio najvažniji i najveći izvor prihoda i najveće mjesto zapošljavanja, ali je potpuno nestao u privatizaciji i kako to obično biva prodano je samo zemljište koje će sigurno biti prenamijenjeno u druge svrhe.

Grad Vis

se nalazi u velikom i prirodno zaštićenom zaljevu (uvala Svetog Jurja) na sjeveroistočnoj strani otoka Visa, okrenut prema Hvaru i dalmatinskom kopnu. Viška luka je smještena u najviše uvučenom jugozapadnom dijelu zaljeva, kojeg otočić Host i poluotok Prirovo štite od utjecaja otvorenog mora. Unutar zaljeva nalaze se i manja sidrišta na predjelima Kut i Stonca.

Ukupan broj stanovnika Grada je 1.960, od toga u samom naselju Vis 1.776. Prije Drugog svjetskog rata, područje tadašnje općine Vis (jednako današnjem Gradu) je imalo 4.189 stanovnika, a mjesto Vis 3.189 (Popis 1931.). Od tada broj stanovnika stalno opada.

Prvo naselje na mjestu današnjeg Visa, pod imenom Issa, osnovali su grčki kolonisti sa Sicilije u IV. stoljeću prije Krista. Njih je, kao i sve kasnije gospodare Visa, privukao izvrstan strateški položaj pučinskog otoka s kojeg su se mogli kontrolirati pomorski putevi u Jadranu. Antička Issa se razvijala kao urbani i gospodarski centar ovog dijela Jadrana i poslužila je kao baza za naseljavanje dalmatinskog kopna (Epetion / Stobreč i Tragurion / Trogir). Funkcionirajući kao polis (grad-država), Issa je svoju samostalnost uspjela očuvati sve do I. stoljeća prije Krista kada postaje dio Rimskog carstva. Nakon toga Vis gubi značenje i samo se povremeno javlja u srednjovjekovnim izvorima, dijeleći sudbinu ostatka Dalmacije.

Grad Vis je danas jedino mjesto na otoku koje ima redovitu katamaransku i trajektnu liniju sa Splitom koji je udaljen oko 30 nautičkih milja.